Sigurno ste često čuli izreku „Šutnja je zlato“ i zaista u većini slučajeva to i jeste tako. Ako ovu mudrost stavimo u okvir javnog nastupa možemo zaključiti da dobri govornici najčešće i jesu oni koji znaju slušati. Ukoliko ste izlagač na nekom skupu bitno je da ste zaista dobro u aktivnom slušanju. Upravo to će vam biti najvažnija povratna informacija o tome što grupa misli, da li je zainteresirana, što očekuje i da li treba mijenjati smijer, jasnoću, izvedbu onoga što prezentirate.
Ostavite vrijeme da se povežete s grupom, dozvolite komentare i pitanja, osluškujte neverbalnu komunikaciju. To nam je uvijek putokaz za nastavljanje izlaganja, ali i prilika da se pokažete kao kongruentan stručnjak.
Šutjeti je puno teže naučiti nego govoriti jer zahtijeva veliku samodiciplinu, ali i fokus. Kada tišinu koristite u svojem nastupu neka to bude mudro i sa željom da ono što ćete reći nakon toga dodatno naglasite. Jer još jedna mudra izreka kaže; NIKAD MI NIJE BILO ŽAO ŠTO SAM ŠUTIO. Šutnja može govoriti puno više nego nam se na prvi pogled čini. U komunikaciji ona je najčešće pokazatelj uvažavanja druge osobe, razumijevanja dvosmjerne komunikacije i strpljenja.
To ne znači da ne izražavate svoje mišljenje već samo da zaobiđeno pretjerano verbaliziranje situacija i stvari kojima smo okruženi. Šutnja sigurno u novom društvu može značiti i određeni odmak i tajnovitost, ali i manjak samopouzdanja ili nedostatak stručnog znanja o temi o kojoj se priča.
Sami procijenite o čemu se točno radi kada ste u timu te da koju razinu šutnje u vašem okružju trebate. Nikada nije loše poslužiti se još jednom istinom, a to je da smo pravi gospodari samo onih riječi koje su ostale neizgovorene. Sve ostale nastavljaju svoj vlastiti život pa nije loše dobro i pametno ih birati. I šutiti, ako zaista nemamo što važno reći.