Nakon četiri desetljeća obećala sam si nekoliko sitnica – i konačno prodisala punim plućima

Sitnice se možda čine nebitne u trenutku dok ih činimo, ali s odmakom od nekoliko mjeseci postanu nositelji promjena.

Trebalo mi je puuuno godina, pročitanih knjiga, ispričanih priča, dragih ljudi da bi shvatila da opasnosti rijetko dolaze iz okružja. Puno češće sabotiramo sami sebe.

I zato sam si nakon četiri desetljeća obećala nekoliko sitnica. Sitnica koje se čine nebitne u trenutku dok ih činimo, ali s odmakom od nekoliko mjeseci postanu nositelji promjena.

Obećala sam si da:

1. PRIHVAĆAM ODGOVORNOST – Život nas nauči da uvijek krivimo nekog drugog za vlastite propuste. Krivi su roditelji, učitelji ili nerazuman šef! Ljudi koji zaglibe u ovom začaranom krugu nikad ne krenu dalje i uvijek tapkaju u mjestu. Jer da bi krenuli dalje moramo sa sobom razriješiti račune. Prihvatite odgovornost za ono što ste sami „zaribali“, ali se nemojte optuživati. Učinili se kako ste tada smatrali najboljim. Uostalom kako bi neki puta znali procijeniti što je ispravno, ali nekoliko puta prije toga nismo pogriješili. Odgovornost snosimo za sve dobro i loše – ali se ne trebamo vezati niti za jedno niti za drugo.

2. OTPUSTIM LJUDE I MJESTA – Poput hrčka u svoje okružje u svoj um i svoje srce često dovlačimo i čuvamo stvari koje ne bi trebali. Dok više nemamo mjesta ni za što. Zato je nužno otpuštanje starih navika, loših odnosa, iscrpljujućih ljudi. Kad jednom shvatite da umjesto kave na kojoj vas frendica već dva sata davi sa svojim emotivnim smećem možete prošetati oko Jaruna i za 120 minuta imati čisti um i puno bolju „rit“ sve postaje kristalno čisto. Nemojte biti grubi, ali čuvajte svoj osobni prostor od smeća i nepotrebnih stvari.

3. NAPUŠTAM KOMFOR – Jednostavno se uljuljkati. To nam je u krvi. Pogotovo meni. Složim si svoj mali mikro-svemir u kojem uživam i zaista dišem punim plućima. Dok me život ne podsjeti da treba krenuti dalje. A nitko ne voli borbu i mučenje. Ali bez toga nema nikakvih pomaka – ni profesionalnih niti osobnih. Možda je vama ok da svaki dan sa suprugom ležite ispred televizora i buljite u još jednu dosadnu seriju. A možda bi bilo puno bolje da zajedno radite nešto zanimljivo – uvedete šetnje koje su odlične za razgovor, unajmite parcelu pa počnete vrtlariti ili jednostavno planirate zajednički izlet. Neka vam navika ne uništi VOLJU DA SE STALNO IZNOVA TRUDITE. Pomičite svoje granice jer kad se borite krećete se prema naprijed bez obzira na pokušaj i pogrešku.

I ne zaboravite – obećanja su sjajni početak. Nakon čega kreće prakticiranje. Svaki dan, svaku minutu ponovno – za pozitivnije JA 😉

Odgovori